Gimnazija Metković

Tiho pomoli se i upali svijeću za Vukovar

Upali svijeću za grad koji ima dušu,

grad čijim je ulicama prolivena krv nedužnih,

grad krvavih ulica opranih suzama potjeranih.

Ranjeni Vodotoranj prkosi...

Upali svijeću za sinove i očeve 

koji mladost ostaviše pokraj plavoga, hladnog Dunava

koji majke i žene još  čekaju za nedjeljnim ručkom.

Ako imaš snage, volje, želje - pođi u Vukovar!

Budeš li prolazio Trpinjskom cestom, pazi da ne izbrišeš korake...

Pusti ih neka spavaju...

Nek' uspavani ostanu tamo iznad neba i oblaka.

U šutnji zastani...  

Dok pališ svijeću, vidiš hrabrost i ljubav jednoga grada.

Razmisli i oprosti... oprosti krvnicima!

Upali svijeću i za njih...

Ne zaboravi, al´ ne nosi pušku na ramenu, ne spavaj u rovu,

ne slušaj plač, topot, zvuk bola.

Na ramenu nosi dijete svoje, slušaj smijeh, slušaj cvrkut,

spavaj u krevetu za dvoje na jastucima od perja.

Upali svijeću, tiho se pomoli i zahvali Bogu,

zahvali na Vukovaru, gradu nad gradovima

moje predivne zemlje hrvatske!   

                                                  Ana Raič